Učenici IV b pridružili su se akciji „Čitanje imena ubijene djece u Sarajevu i Gazi“ u utorak, 10. 2. 2026. godine.
Stojeći u nizu između Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva i Vječne vatre, prisjetili su se imena ubijene djece u ova dva grada. Organizatori ovog skupa, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, JU Gradski muzeji i Neformalna grupa građana su poručili: „Čitanje imena ubijene djece je poziv da se ostane čovjek.“
Preplavljeni emocijama, učenici su podijelili svoje impresije:
„Nas trideset učenika IV b večeras je prkosno stajalo s kišom nakvašenim papirima ispisanim nikada zaboravljenom sudbinom djece opkoljenog Sarajeva. Čitajući njihova imena, shvatih da crtica između godine rođenja i smrti za njih nije predstavljala bezbrižno djetinjstvo i dug život, već dječiju graju prekinutu zvukom granata. Danas, kada cijeli svijet nijemo svjedoči istoj sudbini naroda Gaze, poseban je osjećaj biti član zajednice koja ni njih ne da zaboravu i šutnji. Za svako dijete savjest svijeta treba snositi posljedice, a mi smo čitanjem imena naglas pokušali njihovim prekinutim bajkama dati kraj kakav svako dijete zaslužuje. Dok god se njihova imena čuju, oni nisu samo knedla u grlu i brojke u historiji, već živi podsjetnik na to koliko smo dužni dati glas onim nevinim dušama kojima su oduzeli to pravo.“ Sajra
“Stajali smo smireno u dugoj koloni. Čitamo imena i godine, a sa svakom pročitanom, usne su se sve teže pokretale. U glavi vodim proračune, koliko je pročitano godište starije ili mlađe od mojih roditelja - sa većinom su bili vršnjaci. Promrzle ruke čvrsto drže portret djevojčice, a pod njenim prelijepim licem ispisane dvije godine: 1984-1995. Godištem bi mi mogla biti mama, a ipak osjećam da mi je mlađa sestra jer su joj život krvnički zapečatili kad je tek počela cvjetati - nisu joj dopustili da postane književnica, inžinjerka i(li) mama.
Titovom su tihim glasom odzvanjala imena ubijene djece Sarajeva i Palestine. Padala je kiša, ljudi su se skrivali pod kišobrane, a ipak neke kapi ni kišobran nije mogao zaustaviti.” Hanan
„Učešće na ovom skupu za mene je bilo veoma emotivno iskustvo. Zajedno smo čitali imena ubijene djece iz Sarajeva i Gaze kako bismo pokazali da ih nismo zaboravili. Ovaj događaj me podsjetio koliko je važno čuvati sjećanje i širiti poruku mira. Iako sami ne možemo zaustaviti rat, ovakvim
okupljanjima možemo skrenuti pažnju na nepravdu i na one koji čine zlo.“ Sumeja
Nakon završetka akcije, učesnici su posjetili spomen-sobu „Sarajevski spomenar“.