Dok se većina naših vršnjaka u ovim danima fokusira isključivo na pripreme za maturu, nas petoro (Imran Tabaković, Nađa Hadžiabdić, Adna Uščuplić, Annur Mešić i ja - Sara Balenović) odlučili smo da te dane obogatimo dodatnim aktivnostima.
Uz našu profesoricu Aidu Agić-Hadžić, zaputili smo se u Prag na „Fyziklani“, prestižno međunarodno takmičenje koje svake godine transformiše češku prijestolnicu u centar okupljanja mladih, najboljih fizičara iz cijelog svijeta. Samo takmičenje bilo je iskustvo za sebe. Zamislite ogromnu dvoranu ispunjenu stotinama timova iz cijeloga svijeta gdje se rješavanje zadataka pretvara u neku vrstu intelektualnog sporta. Više od 300 timova, više od hiljadu mladih osoba, tri sata rješavaju zadatke i nastoje se predstaviti u najljepšem svjetlu, postići što bolji rezultat, savladati nervozu, оgromnu navalu adrenalina. Stotine glasova sa svih strana, iščekivanje, borba, odbrojavanje vremena... sve je to iskustvo koje je za nas bilo neprocjenjivo vrijedno.
Na kraju smo zauzeli 84. mjesto. S obzirom na to da su naspram nas bili timovi koji se za ovakve formate spremaju kao za olimpijske igre, nezadovoljstvu nema mjesta. Fokus nam je bio na snalažljivosti pod pritiskom i specifičnom osjećaju zajedništva koji se stvori kada zajedno gledate u zadatak koji na prvi pogled djeluje nerješivo.
Ako moram izdvojiti jedan detalj koji je definisao čitavo putovanje, to je definitivno bila šetnica uz rijeku. Postoji taj posebni mir pored Vltave, gdje se labudovi lagano skupljaju uz obalu dok u pozadini svira ulični svirač. Taj spoj zvuka, svježeg zraka i vizure grada stvorio je divnu, čarobnu atmosferu, onaj rijetki trenutak u kojem samo uživaš u ambijentu.
Vratili smo se kući ne samo sa novim saznanjima, već i sa potvrdom da su putovanja poput ovog ono što zapravo čini srednjoškolske dane nezaboravnim.